Skoči na vsebino

Vsebino spletnega mesta selimo na osrednje spletno mesto državne uprave www.gov.si, ki je bilo objavljeno 1. julija 2019.
Vse naše novejše objave najdete na www.gov.si.

ČESTO POSTAVLJANA PITANJA – BIH

 

 

 

 

  

Posebno ističemo:  

 

    • zahtjevi za verifikaciju mogu se predati od 1. 12. 2015. do 31. 12. 2017.,
    • zahtjeve za verifikaciju nije moguće poslati elektronskom poštom, nego ih treba poslati običnom poštom ili donijeti lično na Fond,
    • zahtjev za verifikaciju se adresira na Fond Republike Slovenije za nasledstvo, (Glinška 3, 1000 Ljubljana, Slovenija), a ne na Ljubljansku banku d.d. Ljubljana,
    • zbog brže obrade zahtjeva preporučujemo vam da se zahtjev za verifikaciju pošalje na obrascu,
    • prihvatamo kopije dokumenata,
    • preporučujemo vam da napišete kontakt (telefon ili e-mail) na kojem ste dostupni da možemo stupiti u kontakt s vama ako to bude potrebno,
    • zbog brže obrade preporučujemo vam da vaš dolazak Fondu unaprijed najavite na telefon 00 386 1 369 6969,
    • korisnik je dužan javiti Fondu svaku izmjenu podataka koja nastane nakon podnošenja zahtjeva za verifikaciju, naročito izmjenu adrese ili broja računa na koji će se izvršiti uplata,
    • ukoliko korisnik ima više starih deviznih depozita, otvorenih i u Glavnoj podružnici Zagreb ili Glavnoj podružnici Sarajevo, podnosi odvojene zahtjeve za verifikaciju, za svaku podružnicu posebno.

     

    Da li je zahtjev za verifikaciju potrebno podnijeti preko opunomoćenika ili opunomoćenika koji je advokat? 

     

    Da li je zahtjev za verifikaciju potrebno podnijeti preko opunomoćenika ili opunomoćenika koji je advokat? Korisnici mogu sami podnijeti zahtjev za verifikaciju, pri čemu dodatna objašnjenja mogu potražiti na internet stranici Fonda, koji će za objašnjenja biti na raspolaganju i preko pošte, elektronske pošte ili telefona.

    Treba napomenuti i da u postupku verifikacije stranka nema pravo na povrat troškova zastupanja preko advokata i da sama snosi troškove postupka, kao što je određeno članom 113 Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni list RS, br. 24/06 – službeni pročišćeni tekst, 105/06 – ZUS-1, 126/07, 65/08, 8/10 i 82/13). Ukoliko se stranka usprkos tome odluči za opunomoćenika koji je advokat, iz punomoći mora biti jasno da je dana posebno za postupak verifikacije neisplaćenog starog deviznog depozita, u skladu sa Zakonom o načinu izvršavanja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08. Punomoć mora biti dana nakon što navedeni zakon stupi na snagu, dakle od 4. 7. 2015 nadalje.

     

    Koje dokumente korisnici moraju obavezno potpisati?

     

    Ako korisnik zahtjev za verifikaciju podnosi sam (bez opunomoćenika odnosno advokata), mora potpisati zahtjev za verifikaciju (preporučuje se da zbog lakšeg i bržeg procesuiranja zahtjeva to uradi na propisanom obrascu) i izjavu iz šeste alineje trećeg stava člana 10 Zakona o načinu izvršavanja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (u nastavku: Zakon), to jeste izjavu o tome da neisplaćeni stari devizni depozit nije bio prenesen na drugu osobu (prilog I obrasca)..

    Ako korisnik podnosi zahtjev za verifikacijo preko opunomoćenika odnosno advokata, mora potpisati punomoć za zastupanje i izjavu iz šeste alineje trećeg stava člana 10 Zakona (izjava o tome da neisplaćeni stari devizni depozit nije bio prenesen na drugu osobu). U slučaju da korisnik opunomoćenika odnosno advokata ovlasti i za primanje isplate, za to mora potpisati posebnu punomoć, osim ako je ona izričito uključena u opštu punomoć za zastupanje. U vezi obaveze ovjeravanja potpisa na punomoći za opunomoćenika odnosno advokata, pogledajte odjeljak o ovjeravanju potpisa.

     

    Kada je potrebno ovjeravanje potpisa?

     

    U skladu sa četvrtim stavom člana 11 Zakona, potpis korisnika na zahtjevu za verifikaciju koji se podnosi poštom, mora biti ovjeren. Potpis korisnika isto tako mora biti ovjeren ako zahtjev umjesto njega podnosi druga osoba neposredno pri Fondu, a ta osoba nije advokat.

    Ako korisnik podnosi zahtjev za verifikaciju lično pri Fondu, nije potrebno prethodno ovjeravanje potpisa, jer u skladu sa trećim stavom člana 11 Zakona,službena osoba Fonda prilikom podnošenja provjerava identitet korisnika i potvrđuje njegov potpis na zahtjevu te potvrđuje autentičnost kopija priloženih dokumenata.

    U skladu sa četvrtim stavom člana 10 Zakona, opunomoćenjepunomoć korisnika opunomoćeniku koji nije advokat mora biti ovjerena. Ovjeravanje punomoći opunomoćeniku koji je advokat nije potrebno, osim ako sadrži i punomoć za primanje isplate.

    U skladu sa drugom alinejom prvog stava člana 17 Zakona, punomoć za primanje isplate na transakcijski račun odnosno osobni račun (u nastavku: račun) korisnika mora biti ovjerena. To važi i u slučaju da korisnik želi da se isplata izvrši na račun treće osobe (opunomoćenik za primanje isplate), koja ga inače ne zastupa u postupku. Punomoć za primanje isplate mora biti ovjerena i u slučaju da korisnika u postupku verifikacije zastupa opunomoćenik, odnosno advokat i korisnik želi da se isplata izvrši na račun opunomoćenika, odnosno advokata.

     

    Kako ovjeriti potpis? 

     

    Korisnik može ovjeriti svoj potpis na zahtjevu za verifikaciju, punomoći za zastupanje ili punomoći za primanje isplate u bilo kojem nadležnom organu ili nosiocu javnog ovlaštenja za ovjeravanje potpisa u Sloveniji ili u inostranstvu. U slovenskim organima to može uraditi u svim upravnih jedinicama, kod notara ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Slovenije u inostranstvu. U slučaju da potpis ovjeravaju organi Republike Slovenije, takva ovjera je važeća bez bilo kojih dodatnih postupaka.

    U slučaju da je ovjera potpisa izvršena od strane nadležnog stranog organa odnosno nosioca javnih ovlaštenja, takav strani dokument za upotrebu u Republici Sloveniji u skladu sa Zakonom o ovjeravanju dokumenata u međunarodnom prometu (Službeni list RS, br. 64/01, u nastavku: ZOLMP) potrebno je prethodno dodatno ovjeriti u za to nadležnim organima u državi izvora dokumenta (to je država, iz kojeg dokument potiče). To znači da nadležni organ u državi izvora dokumenta koji vrši dodatno ovjeravanje domaćih javnih dokumenta za upotrebu u inostranstvu, potvrđuje autentičnost potpisa i pečata organa, odn. nosioca javnih ovlaštenja koji je dokument ovjerio.

    S nekim je državama Republika Slovenija sklopila bilateralne sporazume, među  te države spada i Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Srbija (od 01. 12. 2015).

    Slovenija ima sklopljene bilateralne sporazume, u skladu sa kojima legalizacija stranog javnog dokumenta, koji spada u domet ugovora, za njegovu neposrednu upotrebu u domaćem pravnom prometu, nije potrebna. To znači da javne dokumente koje je ovjerio nadležni organ tih država i koji spadaju u vrste javnih dokumenta određenih ugovorom, nije potrebno dodatno legalizovati za upotrebu u Republici Sloveniji. Tekstovi bilateralnih ugovora koji predviđaju izuzeće legalizacije za određene javne dokumente, dostupni su na internet stranici Ministarstva pravosuđa: http://www.mp.gov.si/si/zakonodaja_in_dokumenti/mednarodne_pogodbe_s_podrocja_pravosodja/bilateralni_sporazumi/.

    Javne dokumente država sa kojima Republika Slovenija nema potpisane bilateralne sporazume o izuzeću legalizacije stranih javnih dokumenata, a koje spadaju u krug država potpisnica Haaške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih dokumenata (u tu grupu država spadaju npr. Njemačka, Nizozemska, Švedska…), za upotrebu u Republici Sloveniji potrebno je dodatno ovjeriti sa pečatom „apostille“. Apostille predstavlja posebno međunarodno ovjeravanje, sa kojom se potvrđuje autentičnost potpisa i pečata službenog lica na dokumentu, koje se vrši u matičnoj državi i koja ima propisani oblik posebnog pečata, kako je određeno Haaškom konvencijom. Na primjer: punomoć koju je ovjerio notar u Njemačkoj mora sadržavati apostille pečat nadležnog organa Njemačke (u tom slučaju nadležnog federalnog ili državnog organa Savezne Republike Njemačke), koji potvrđuje autentičnost potpisa i pečata notara na stranom javnom dokumentu, da bi se mogao neposredno upotrebljavati u slovenskom javnom prometu.

    Spisak država članica Haaške konvencije, zajedno sa spiskom nadležnih organa, dostupan je na internet stranici Haaške konferencije za međunarodno privatno pravo: http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=41

    Za države koje ne spadaju u nijednu od navedenih grupa država važi postupak pune legalizacije stranih javnih dokumenata, kako je regulisano u članu 15 ZOLMP.

    Što se tiče Srbije moramo podati posebno objašnjenje, bilateralni sporazum počeo je važiti od 01. 12. 2015 godine te se upotrebljava za sve ovjere koje su napravljene na

    taj dan ili koji dan kasnije. Za ovjere koje su bile urađene prije tog datuma moraju sadržavati pečat Apostille.

     

    Način ovjere potpisa – po državama

     

    Ko su advokati u smislu Zakona? 

     

    U skladu sa propisima o advokaturi stranke kao advokati mogu zastupati ili slovenski advokati ili strani advokati, koji su u skladu sa Zakonom o advokaturi (Službeni list RS, br. 18/93, 24/96 – odluka Ustavnog suda 24/01, 54/08, 35/09 i 97/14) upisani u imenik stranih advokata pri Advokatskoj komori Slovenije ili imaju potvrdu Advokatske komore Slovenije o prijavi vršenja usluge. Imenik stranih advokata nalazi se na sljedećem linku: http://www.odv-zb.si/imenik/tuji-odvetniki.

    Strani advokati koji ne ispunjavaju navedene uslove su u smislu Zakona izjednačeni sa ostalim opunomoćenicima.

    Iz punomoći advokatu mora biti jasno da je dana posebno za postupak verifikacije neisplaćenog starog deviznog depozita, u skladu sa Zakonom o načinu izvršavanja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08. Punomoć mora

    biti dana nakon što navedeni zakon stupi na snagu, dakle od 4. 7. 2015 nadalje.

    Javne dokumente država sa kojima Republika Slovenija nema potpisane bilateralne sporazume o izuzeću legalizacije stranih javnih dokumenata, a koje spadaju u krug država potpisnica Haaške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih dokumenata (u tu grupu država spadaju npr. Njemačka, Nizozemska, Švedska…), za upotrebu u Republici Sloveniji potrebno je dodatno ovjeriti sa pečatom „apostille“. Apostille predstavlja posebno međunarodno ovjeravanje, sa kojom se potvrđuje autentičnost potpisa i pečata službenog lica na dokumentu, koje se vrši u matičnoj državi i koja ima propisani oblik posebnog pečata, kako je određeno Haaškom konvencijom. Na primjer: punomoć koju je ovjerio notar u Njemačkoj mora sadržavati apostille pečat nadležnog organa Njemačke (u tom slučaju nadležnog federalnog ili državnog organa Savezne Republike Njemačke), koji potvrđuje autentičnost potpisa i pečata notara na stranom javnom dokumentu, da bi se mogao neposredno upotrebljavati u slovenskom javnom prometu.

    Spisak država članica Haaške konvencije, zajedno sa spiskom nadležnih organa, dostupan je na internet stranici Haaške konferencije za međunarodno privatno pravo: http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=41

    Za države koje ne spadaju u nijednu od navedenih grupa država važi postupak pune legalizacije stranih javnih dokumenata, kako je regulisano u članu 15 ZOLMP.

    Što se tiče Srbije moramo podati posebno objašnjenje, bilateralni sporazum počeo je važiti od 01. 12. 2015 godine te se upotrebljava za sve ovjere koje su napravljene na taj dan ili koji dan kasnije. Za ovjere koje su bile urađene prije tog datuma moraju sadržavati pečat Apostille.

     

    Kako se evidentira prenos potraživanja u skladu sa trećim stavom člana 6 Zakona?

     

    U skladu sa trećim stavom člana 6 Zakona, zahtjev za verifikaciju ima pravo podnijeti i fizičko lice koje je dobilo potraživanje vezano za neisplaćeni stari devizni depozit na osnovu važećeg pravnog posla od korisnika iz prvog i drugog stava člana 6 Zakona, ako je njeno dobijanje potraživanja evidentirano u Glavnoj podružnici Sarajevo odnosno Glavnoj podružnici Zagreb (u nastavku: podružnice) do 1. 12. 2015. Navedene podružnice su obavezne surađivati sa organom odlučivanja na osnovu prvog stava člana 9 u svim fazama izvršavanja zakona, dakle i u vezi sa navedenim evidentiranjem prenosa potraživanja.

    Fizičko lice koje je dobilo potraživanje vezano za neisplaćeni stari devizni depozit na osnovu važećeg pravnog posla može pri podružnicama evidentirati prenos tog potraživanja na način da lično ili preko pošte (zbog moguće potrebe po kasnijem dokazivanju evidentiranja preporučujemo da korisnickorisnici evidentiraju prenos sa preporučenom poštanskom pošiljkom) podružnici posreduje obavještenje o prenosu zajedno sa dokazima. Podružnice će u skladu sa zakonom evidentirati prenos (evidentiranje ne predstavlja prijepis štedne knjižice na novog vlasnika ) i o tome obavijestiti Fond.

    U slučaju da jedna od podružnica ne bi htjela evidentirati prenos potraživanja, u postupku verifikacije biće moguće evidentiranje sa dokazom o poslanoj preporučenoj poštanskoj pošiljci. Dakle, ako fizičko lice koje je dobilo potraživanje zbog razloga na strani podružnica ne uspije pravovremeno evidentirati potraživanje, Fond će u verifikacijskom postupku  evidentiranje uvažiti kao pravovremeno, i to na osnovu dokaza o pokušaju evidentiranja odnosno dokaza o odbijanju evidentiranja od strane podružnica. 

     

     

    Da li može štediša koji nema deviznu štednu knjižicu (jer ju je izgubio, ukrali su mu je...)  početi s postupkom verifikacije?

     

    Štediša koji nema deviznu štednu knjižicu može predati druge dokumente s kojima dokazuje postojanje te iznos potraživanja. Štediša može predati svu drugu dokumentaciju iz koje možemo jasno vidjeti da je vlasnik  neizplačenog deviznog depozita (npr. potvrdu Ljubljanske banke o deviznoj štednji tj. stanja na njoj, pravnomoćnu ostavinsku raspravu). Štediša mora priložiti dokaze o postojanju potraživanja do podružnice banke o  starom neisplaćenom deviznom depozitu.

      

    Šta možemo napraviti ako u ostavinskoj raspravi greškom nije naveden  neisplaćen devizni depozit?

      

    Ako stari devizni depozit nije naveden u ostavinskoj raspravi, a po svim pravilima bi trebao biti,  s  obzirom  na zakone države u kojoj je rješenje izdano. Štediša se mora sam pobrinuti da prije nego što preda zahtjev za verifikaciju,  rješenje popuni te se u ostavinsku raspravu upiše stari devizni depozit.

     

    Ako je bio stari devizni depozit nasljeđen, da li mogu nasljednici skupa poslati jedan  zahtjev za verifikaciju?

     

    Svatko tko ima pravo po zakonu mora poslati svoj zahtjev za verifikaciju.  Može se desiti da porodični članovi opunomoće jednog člana porodice da preda zahtjev u njihovo ime. Opunomoćenik  će još uvijek morati predati odvojene zahtjeve za svakog pojedinog člana porodice. Fond RS za nesljedstvo će jedino komunicirati s opunomoćenikom, zbog pitanja verifikacije i ne sa svakim članom porodice posebice. Punomoć mora biti ovjerena.

     

    Na kakav način će se stari devizni depozit ukamaćivati?

     

    Kamate starih neisplaćenih deviznih depozita su određene u 3. članu Zakona o načinu izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15).  Fond RS za nasljedstvo  utvrditće na temelju tog Zakona stanje neisplaćenih starih deviznih depozita na dan 31. decembra 1991. U to su uključene sve ugovorene kamate do tog dana. Uzimaju se i u obzir  sve kasnije isplate štediše po navedenom datumu. Poslije se kamate obračunavaju:

    -za razdoblje od 01. 01. 1992. do 31. 12. 1992. po godišnjoj kamatnoj stopi 6 %,

    -za razdoblje od 01. 01. 1993. do 31. 12. 2015. po godišnjoj kamatnoj stopi 1, 79 %,

    -za razdoblje od 01. 01. 2016. do isplate po kamatnoj stopi za kućanstvo na dan, objavljen podatak u mjesečnom biltenu Banke Slovenije.

     

    Po kojem deviznom kursu će se neisplaćeni stari devizni depoziti preračunavti u EUR?

     

    Stari neisplaćeni devizni depoziti u valutama koje nisu dio Evropodručja,  preračunavatće se u EUR po deviznim kursevima koji su važili na dan 01. 01. 1999.

    Stari neisplaćeni devizni depoziti u valutama država, koje nisu dio Evropodručja se preračunavaju u EUR po deviznim kursevima na dan 04. 07. 2015., na dan kada stupa na snagu Zakona o načinu izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15).

     

    Da li postoji razlika između provedbe postupaka verifikacije za štediše Glavne podružnice Zagreb i Glavne podružnice Sarajevo?

     

    Postupak verifikacije će se voditi jednako za štediše Glavne podružnice Zagreb i Glavne podružnice Sarajevo. Državljanstvo isto neće igrati nikakvu ulogu kod postupaka verifikacije.

    Fond će sa štedišama Glavne podružnice Sarajevo postupati sukladno sa zakonom  prvim i trećim stavom 21. člana  Zakona o načinu izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15), koja određujeta da se odlučivanje u postupku verifikacije neisplaćenih starih deviznih depozita kod Glavne podružnice Sarajevo odgodi do pridobivanja podataka iz četvrtok stava 9. člana toga Zakona (podaci koji se nanose na neisplaćene stare devizne depozite Glavne podružnice Sarajevo). Ove podatke Fond za nasljedstvo  još nije primio.

    Bez obzira  na to, može Fond RS za nasljedstvo  odlučivati o pravima štediša kojima je bilo potraživanje  o neisplaćenim starim deviznim depozitima priznato s pravomoćnom sudskom odlukom suda s općom nadležnošču Republike Slovenije ili sličnim sudskim rješenjem međunarodnog suda, koji je također nadležan  i za Republiku Sloveniju.

    Datum dobivanja spomenutih podataka od Glavne podružnice Sarajevo biće objavljeno u Službenom listu Republike Slovenije ili na internet stranici Fonda za nasljedstvo (www.srsn.si).

     

    Da li mora imati štediša otvoren tekući devizni račun u evrima na kojega će biti isplaćena sredstva?

     

    Jer će se isplata vršiti sukladno sa zakonom stava 4. člana Zakona o načinu izvršenja presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15), će za štediše  isplata biti provedena u evrima. Zato savjetujemo da si štediše otvore tekući račun u evrima, naravno ako ga već ne posjeduju. Ili neka se posavjetuju sa svojom bankom da li jim je spremna  izvesti konverziju u valutu u kojoj ima otvoren postojeći račun.

    U tom slučaju da štediša nema otvoren tekući račun u evrima, vjerojatno će nastati dodatni troškovi kod provedbe konverzije između različitih kurseva. Postoji i rizik da banka odbije prihvatiti priljev u evrima, naravno s time su i povezani dodatni troškovi i rok isplate će se produžiti.

    Dodatni troškovi koji će se pojaviti zbog konverzije ili bilo kakvi drugi troškovi, koji će biti posljedica nepotpunih ili neistinitih podataka, iće na trošak štediše.

     

    Šta se dogodi ako štediša zaboravi predati svu potrebnu dokumentaciju ili navede pogrešne podatke?

     

    Ako štediša zahtejevu za verifikaciju nije predao svu potrebnu dokumentaciju ili nije poslao svu papirologiju, Fond RS za nasljesdstvo  pozvaće ga  k dopuni.  Ovdje vas moramo upozoriti da tada tromjesečni rok u kojem mora Fond RS za nasljedstvo odlučiti o zahtjevu štediše, prestane teći. Taj rok važi samo tada, kada je predana sva potrebna dokumentacija.

    Štediša mora sve vrijeme Fondu za nasljedstvo  slati pravilne i taćne podatke, tj. mora svaku promjenu podataka javiti do koje dođe kada je već predao svoj zahtjev za verifikaciju. Štediša mora Fond RS za nasljedstvo odmah obavijestiti ako otkrije da na zahtjevu nisu tačni podaci.