Skoči na vsebino

Vsebino spletnega mesta selimo na osrednje spletno mesto državne uprave www.gov.si, ki je bilo objavljeno 1. julija 2019.
Vse naše novejše objave najdete na www.gov.si.

ČESTO POSTAVLJANA PITANJA – HR

 

 

 

Posebno ističemo:

 

 

 

  • zahtjeve za verifikaciju možete predati od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2017.,
  • zahtjev za verifikaciju ne možete predati putem e-pošte, već mora biti poslan običnom poštom ili ga možete osobno donijeti na Fond,
  • zahtjev za verifikaciju šalje se Fondu RS za sukcesiju (Glinška 3, 1000 Ljubljana, Slovenija), a ne Ljubljanskoj banci d. d. Ljubljana,
  • zbog brže obrade podnesaka savjetujemo vam da se zahtjev za verifikaciju podnosi na obrascu,
  • primamo preslike dokumenata,
  • savjetujemo vam da napišete kontaktne podatke (broj telefona ili adresu e-pošte) putem kojih možemo u slučaju potrebe stupiti u kontakt s vama,
  • zbog brže obrade savjetujemo vam da svoj dolazak prethodno najavite Fondu na telefon 00 386 1 369 6969,
  • korisnik je dužan Fondu prijaviti svaku promjenu podataka koja proizlazi iz zahtjeva za verifikaciju, posebice promjenu adrese ili broj računa na koji će se izvršiti prijenos sredstava,
  • ako primatelj ima nekoliko starih deviznih depozita otvorenih u Glavnoj podružnici Zagreb ili Sarajevo, mora predati zasebne zahtjeve za verifikaciju za svaku podružnicu posebno.

 

  

Treba li zahtjev za verifikaciju podnijeti putem punomoćnika ili punomoćnika koji je odvjetnik?

 

Zahtjevi za verifikaciju ne moraju se podnositi putem punomoćnika ili punomoćnika koji je odvjetnik. Korisnici mogu zahtjeve za verifikaciju podnositi sami, pri čemu će dodatna objašnjenja biti dostupna na internetskim stranicama Fonda, koji će za objašnjenja biti dostupan i putem pošte, e-pošte ili telefona.

Također valja napomenuti da u postupku verifikacije stranka nema pravo na naknadu troškova za odvjetničko zastupanje te mora sama snositi troškove postupka, kako je navedeno u članku 113. Zakona o općem upravnom postupku (Službeni glasnik RS br. 24/06 – službeni pročišćeni tekst, 105/06 – ZUS-1, 126/07, 65/08, 8/10 i 82/13). Ako se stranka ipak odluči za punomoćnika koji je odvjetnik, iz punomoći mora proizlaziti da je dodijeljena posebno za postupak verifikacije neisplaćenih starih deviznih depozita, u skladu sa Zakonom o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08.

Punomoć mora biti dodijeljena od dana stupanja na snagu navedenog Zakona, odnosno od 4. srpnja 2015. nadalje.

 

Koje dokumente korisnici moraju nužno potpisati?

 

Ako korisnik sam podnese zahtjev za verifikaciju (bez punomoćnika ili odvjetnika), morat će potpisati zahtjev za verifikaciju (savjetuje se da zbog lakšeg i bržeg razmatranja zahtjeva to učini na propisanom obrascu) i izjavu iz alineje 6. stavka 3. članka 10. Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (u daljnjem tekstu: Zakon), odnosno izjavu da neisplaćeni stari devizni depoziti nisu preneseni na drugu osobu (Prilog I. obrascu).

Ako korisnik zahtjev za verifikaciju podnese putem punomoćnika ili odvjetnika, morat će potpisati punomoć za zastupanje i izjavu iz alineje 6. stavka 3. članka 10. Zakona (izjava da neisplaćeni stari devizni depoziti nisu preneseni na drugu osobu). U slučaju da korisnik punomoćnika ili odvjetnika ovlasti i za primanje uplate, u tu će svrhu morati potpisati posebnu punomoć, osim ako je to već eksplicitno uključeno u opću punomoć za zastupanje. O obvezi ovjeravanja potpisa na punomoći punomoćniku odnosno odvjetniku vidi odjeljak o ovjeri potpisa.

 

Kada je potrebna ovjera potpisa?

 

U skladu s člankom 11. stavkom 4. Zakona, potpis korisnika na zahtjevu za verifikaciju koja se podnosi poštom mora biti ovjeren. Potpis korisnika također mora biti ovjeren ako zahtjev umjesto njega druga osoba podnese izravno u Fondu, a ta osoba nije odvjetnik.

Ako korisnik podnese zahtjev za verifikaciju osobno u Fondu, nije potrebna prethodna ovjera potpisa, s obzirom na to da u skladu s člankom 11. stavkom 3. Zakona službenik Fonda prilikom podnošenja provjerava identitet korisnika i potvrđuje njegov potpis na zahtjevu te potvrđuje istovjetnost preslike priloženih isprava.

U skladu s člankom 10. stavkom 4. Zakona, punomoć korisnika dodijeljena punomoćniku koji nije odvjetnik mora biti ovjerena. Ovjera punomoći punomoćniku koji nije odvjetnik nije potrebna, osim ako sadrži i punomoć za prihvaćanje isplate.

U skladu s alinejom 2. stavka 1. članka 17. Zakona, punomoć za primanje uplata na transakcijski račun odnosno osobni račun (u daljnjem tekstu: račun) punomoćnika mora biti ovjerena. To vrijedi i u slučaju kada korisnik želi da se isplata izvrši na račun treće osobe (punomoćnik za primanje uplata) koju inače ne zastupa u postupku. Punomoć za primanje isplate mora biti ovjerena i u slučaju kada korisnika u postupku verifikacije zastupa punomoćnik odnosno odvjetnik i korisnik želi da se isplata izvrši na račun punomoćnika, odnosno odvjetnika.

 

Kako ovjeriti potpis?

 

Korisnik može svoj potpis na zahtjevu za verifikaciju, punomoći za zastupanje ili punomoći za primanje isplata ovjeriti putem bilo kojeg nadležnog tijela ili nositelja javne punomoći za ovjeru potpisa u Sloveniji ili u inozemstvu. Kod slovenskih tijela to može biti učinjeno u svim administrativnim jedinicama, kod javnih bilježnika ili u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Slovenije u inozemstvu. Ovjera tijela Republike Slovenije valjana je bez ikakvih dodatnih postupaka.

U slučaju da je potpis ovjerilo strano nadležno tijelo odnosno nositelj javnih ovlasti, potrebno je takav inozemni javni dokument za uporabu u Republici Sloveniji, u skladu sa Zakonom o legalizaciji isprava u međunarodnom prometu (Službeni glasnik RS, br. 64/01, u nastavku: ZOLMP), prethodno nadovjeriti kod nadležnih tijela države podrijetla isprava (odnosno države iz koje dokument potječe). To znači da nadležno tijelo u državi podrijetla isprave koje vrši nadovjeru domaćih javnih isprava za uporabu u inozemstvu potvrđuje autentičnost potpisa i pečata tijela, odnosno nositelja javnih punomoći koji je ispravu ovjerovio.

S nekim je državama Republika Slovenija sklopila bilateralne sporazume, među  te države spada i Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Srbija (od 01. 12. 2015). Slovenija je sklopila bilateralne sporazume u skladu s kojima legalizacija stranih javnih isprava iz djelokruga ugovora za njezinu izravnu uporabu u domaćem pravnom prometu nije potrebna.  To znači da javne isprave koje je ovjerovilo nadležno tijelo tih zemalja i ubrajaju se u vrste javnih isprava navedenih u ugovoru nije potrebno dodatno legalizirati za uporabu u RS. Tekstovi bilateralnih ugovora koji predviđaju oslobađanje od legalizacije za određene javne isprave dostupni su na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa: www.mp.gov.si/si/zakonodaja_in_dokumenti/mednarodne_pogodbe_s_podrocja_pravosodja/bilateralni_sporazumi/. Iz država s kojima Republika Slovenija nije potpisala bilateralne sporazume o izuzeću od legalizacije stranih javnih isprava, a koje spadaju u krug država potpisnica Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (ta skupina zemalja uključuje npr. Njemačku, Nizozemsku, Švedsku...), za uporabu u RS javne isprave moraju biti nadovjerene pečatom apostille. Apostille označava posebnu međunarodnu ovjeru koja potvrđuje autentičnost potpisa i pečata službene osobe na ispravi, što se obavlja u matičnoj državi i u propisanom obliku posebnog pečata kako je predviđeno u Haškoj konvenciji. Na primjer, punomoć ovjerena kod javnog bilježnika u Njemačkoj mora sadržavati pečat apostille nadležnog tijela Njemačke (u ovom slučaju nadležnog saveznog ili pokrajinskog tijela SRN), koji potvrđuje autentičnost potpisa i pečata javnog bilježnika na stranoj javnoj ispravi, da bi se mogla izravno primjenjivati u slovenskom pravnom prometu.

Popis država članica Haške konvencije, zajedno s popisom nadležnih tijela, dostupan je na internetskim stranicama Haške konferencije za međunarodno privatno pravo:  http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=41

Države koje se ne ubrajaju ni u jednu od tih skupina podliježu postupku pune legalizacije stranih javnih isprava, kako je predviđeno u članku 15. ZOLMP-a.

Što se tiče Srbije moramo podati posebno objašnjenje, bilateralni sporazum počeo je važiti od 01. 12. 2015 godine te se upotrebljava za sve ovjere koje su napravljene na taj dan ili koji dan kasnije. Za ovjere koje su bile urađene prije tog datuma moraju sadržavati ovjeru »Apostille«.

 

Način ovjere potpisa – po državama

 

Tko su odvjetnici u smislu Zakona?

 

U skladu s propisima o odvjetništvu, stranke kao odvjetnici mogu zastupati bilo slovenski odvjetnici bilo strani odvjetnici koji su u skladu sa Zakonom o odvjetništvu (Službeni glasnik br. 18/93, 24/96 – odl. US, 24/01, 54/08, 35/09 i 97/14) upisani u imenik stranih odvjetnika u Odvjetničkoj komori Slovenije ili imaju potvrdu Odvjetničke komore Slovenije o prijavi za pružanja usluga. Imenik stranih odvjetnika je dostupan je na ovom linku: www.odv-zb.si/imenik/tuji-odvetniki.

Strani odvjetnici koji ne ispunjavaju navedeno u smislu Zakona izjednačeni su s ostalim punomoćnicima.

Iz punomoći odvjetniku mora proizlaziti da je dana posebno za postupak verifikacije neisplaćenih starih deviznih depozita, u skladu sa Zakonom o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08. Punomoć mora biti dodijeljena od dana stupanja na snagu navedenog Zakona, odnosno od 4. srpnja 2015. nadalje.

 

Kako se evidentira prijenos tražbine u skladu s člankom 6. stavkom 3. Zakona?

 

U skladu s člankom 6. stavkom 3. Zakona, zahtjev za verifikaciju ima pravo ostvarivati i fizička osoba koja je stekla tražbine s naslova neisplaćenih starih deviznih depozita na temelju valjanoga pravnog posla, od korisnika stavaka 1. i 2. članka 6. Zakona, ako je njegovo stjecanje tražbine evidentirano u Glavnoj podružnici Sarajevo, odnosno Glavnoj podružnici Zagreb (u daljnjem tekstu: podružnica) do 1. prosinca 2015. Navedene su podružnice s tijelima odlučivanja dužne sudjelovati na temelju stavka 1. članka 9. Zakona u svim fazama provedbe Zakona, pa tako i s obzirom na navedeno evidentiranje prijenosa tražbina.

Stjecatelj tražbine koja proizlazi iz starih deviznih depozita na temelju pravnog posla može u podružnicama evidentirati prijenos te tražbine na način da osobno ili putem pošte (s obzirom na moguću potrebu za kasnijim dokazivanjem evidentiranja savjetujemo da korisnici evidentiraju prijenos preporučenom poštanskom pošiljkom) podružnici pošalje obavijest o prijenosu zajedno s dokazima. Podružnice će u skladu sa zakonom evidentirati prijenos (evidentiranje ne predstavlja prijepis knjižice na novog imatelja) i o tome obavijestiti Fond.

U slučaju da neka podružnica ne želi evidentirati prijenos tražbine, u postupku verifikacije bit će moguće iskazati evidentiranje dokazom o poslanoj preporučenoj poštanskoj pošiljci. Dakle, ako stjecatelj tražbine ne uspije pravodobno evidentirati prijenos tražbine zbog razloga za koje je odgovorna podružnica, Fond će u verifikacijskom postupku evidentiranje smatrati pravodobnim, i to na temelju dokaza o pokušaju evidentiranja, odnosno dokaza o odbijanju evidentiranja od strane podružnica. 

 

Da li može štediša koji nema deviznu štednu knjižicu (jer ju je izgubio, ukrali su mu je...)  početi s postupkom verifikacije?

 

Štediša koji nema deviznu štednu knjižicu može predati druge dokumente s kojima dokazuje postojanje te iznos potraživanja. Štediša može predati svu drugu dokumentaciju iz koje možemo jasno vidjeti da je vlasnik starih neizplačenih deviza (npr. potvrdu Ljubljanske banke o deviznoj štednji tj. stanja na njoj, pravnomoćno rješenje o nasljedstvu). Štediša mora priložiti dokaze o postojanju potraživanja do podružnice banke o  neisplačenim starim devizama.

 

Što možemo napraviti ako u rješenju o nasljedstvu greškom nije navedena stara neisplačena devizna štednja?

 

Ako stara devizna štednja nije navedena u rješenju o nasljedstvu, a po svim pravilima bi trebala biti,  s  obzirom  na zakone države u kojoj je rješenje izdano. Štediša se mora sam pobrinuti da prije nego što preda zahtjev za verifikaciju,  rješenje popuni te se u rješenje o nasljedstvu upiše stara devizna štednja.

 

Ako je bila stara devizna štednja nasljeđena, da li mogu nasljednici skupa poslati jedan  zahtjev za verifikaciju?

 

Svatko tko ima pravo po zakonu mora poslati svoj zahtjev za verifikaciju.  Može se desiti da obiteljski članovi opunomoće jednog člana obitelji da preda zahtjev u njihovo ime. Opunomoćenik  će još uvijek morati predati odvojene zahtjeve za svakog pojedinog člana obitelji. Fond RS za sukcesiju će jedino komunicirati s opunomoćenikom, zbog pitanja verifikacije i ne sa svakim članom obitelji posebice. Punomoć mora biti ovjerena.

 

Na kakav način će se stara neisplaćena devizna štednja ukamaćivati?

 

Kamate starih neisplaćenih deviznih štednji su određene u 3. članku Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15).  Fond RS za sukcesiju će utvrditi na temelju tog Zakona stanje neisplaćenih starih deviznih štednji na dan 31. prosinca 1991. U to su uključene sve ugovorene kamate do tog dana. Uzimaju se i u obzir  sve kasnije isplate štediše po navedenom datumu. Poslije se kamate obračunavaju:

-za razdoblje od 01. 01. 1992. do 31. 12. 1992. po godišnjoj kamatnoj stopi 6 %,

-za razdoblje od 01. 01. 1993. do 31. 12. 2015. po godišnjoj kamatnoj stopi 1, 79 %,

-za razdoblje od 01. 01. 2016. do isplate po kamatnoj stopi za kućanstvo na dan, objavljeno u mjesečnom biltenu Banke Slovenije.

 

Po kojem deviznom tečaju će se neisplaćene stare devizne štednje preračunavti u EUR?

 

Stare neisplaćene devizne štednje u valutama koje nisu dio Europodručja,  preračunavati će se u EUR po deviznim tečajevima koji su važili na dan 01. 01. 1999.

Stare neisplaćene devizne štednje u valutama država, koje nisu dio Europodručja se preračunavaju u EUR po deviznim tečajevima na dan 04. 07. 2015., na dan kada stupa na snagu Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15).

Da li postoji razlika između provedbe postupaka verifikacije za štediše Glavne podružnice Zagreb i Glavne podružnice Sarajevo?

Postupak verifikacije će se voditi jednako za štediše Glavne podružnice Zagreb i Glavne podružnice Sarajevo. Državljanstvo isto neće igrati nikakvu ulogu kod postupaka verifikacije.

Fond će sa štedišama Glavne podružnice Sarajevo postupati sukladno sa zakonom  prvim i trećim stavkom 21. članka  Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15), koja određujeta da se odlučivanje u postupku verifikacije neisplaćenih starih deviznih štednji kod Glavne podružnice Sarajevo odgodi do pridobivanja podataka iz četvrtok stavka 9. članka toga Zakona (podaci koji se nanose na neisplaćene stare devizne štednje Glavne podružnice Sarajevo). Ove podatke Fond za sukcesiju  još nije primio.

Bez obzira  na to, može Fond RS za sukcesiju  odlučivati o pravima štediša kojima je bilo potraživanje  o neisplaćenim starim deviznim štednjama priznato s pravomoćnom sudskom odlukom suda s općom nadležnošču Republike Slovenije ili sličnim sudskim rješenjem međunarodnog suda, koji je također nadležan  i za Republiku Sloveniju.

Datum dobivanja spomenutih podataka od Glavne podružnice Sarajevo bit će objavljeno u Službenom listu Republike Slovenije ili na internet portalu Fonda za sukcesiju (www.srsn.si).

 

Da li mora imati štediša otvoren tekući devizni račun u eurima na kojega će biti isplaćena sredstva?

 

Jer će se isplata vršiti sukladno sa zakonom stavka 4. članka Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 60642/08 (Službeni list RS, br. 48/15), štedišama će biti isplata provedena u eurima. Zato savjetujemo da si štediše otvore tekući račun u eurima, naravno ako ga već ne posjeduju. Ili neka se posavjetuju sa svojom bankom da li mu je spremna  izvesti konverziju u valutu u kojoj ima otvoren postojeći račun.

U tom slučaju da štediša nema otvoren tekući račun u eurima, vjerojatno će nastati dodatni troškovi kod provedbe konverzije između valuta. Postoji i rizik da banka odbije prihvatiti priljev u eurima, naravno s time su i povezani dodatni troškovi i rok isplate će se produžiti.

Dodatni troškovi koji će se pojaviti zbog konverzije ili bilo kakvi drugi troškovi, koji će biti posljedica nepotpunih ili neistinitih podataka, ići će na trošak štediše.

 

Što se dogodi ako štediša zaboravi predati svu potrebnu dokumentaciju ili navede pogrešne podatke?

 

Ako štediša zahtejevu za verifikaciju nije predao svu potrebnu dokumentaciju ili nije poslao svu papirologiju, Fond RS za sukcesiju  pozvat će ga  k dopuni.  Ovdje vas moramo upozoriti da tada tromjesečni rok u kojem mora Fond RS za sukcesiju odlučiti o zahtjevu štediše, prestane teći. Taj rok važi samo tada, kada je predana sva potrebna dokumentacija.

Štediša mora sve vrijeme Fondu za sukcesiju  davati pravilne i toćne podatke, tj mora svaku promjenu podataka javiti do koje dođe kada je već predao svoj zahtjev za verifikaciju. Štediša mora Fond RS za sukcesiju odmah obavijestiti ako otkrije da na zahtjevu nisu pravilni podaci.